ONEMOGUĆENO NAM JE DA PRISTUPIMO VEĆINI OBJEKATA
Pristup osoba sa invaliditetom u saobraćaju (OSI) je dugoročan problem crnogorskog društva. Nerijetko se OSI susreću sa problemom ravnopravnog pristupa saobraćaju koji jedan od osnovnih preduslova za vođenje samostalnog života.
Samostalno kretanje osoba s invaliditetom izvan stambenog prostora često je nepravedan, neravnopravnopravan i nejednak u odnosu na ostale građane, onemogućeno im je da pristupe većini objekata, institucija, marketa, kao i da koriste javni prevoz.
Poboljšanje pristupačnosti transporta i infrastrukture javnog prevoza za osobe s invaliditetom predstavlja ključnu prekretnicu u razumijevanju šire javnosti o izazovima s kojima se suočavaju osobe sa različitim vrstama invalidnosti tokom svakodnevnih aktivnosti, posebno u saobraćaju.
ONEMOGUĆENO NAM JE DA PRISTUPIMO VEĆINI OBJEKATA
U svakodnevnom životu problemi sa kojima se suočavaju sliepe i slabovide osobe su uglavnom slični, a kako neki od njih navode to je najčešće otežano kretanje uslijed lošeg parkiranja automobila, ali i saobraćajnih znakova koji su postavljeni na pogrešnim mjestima, zasađenim drvima na sred trotorara, reklamnim tablama za butike ili kafiće.
Još jedan veliki propust u bjelopoljskoj opštini jesu zvučni signali, na semaforima koji odavno ne rade, zvučna signalizacija o čemu već duži vremenski period niko ne vodi računa, osim onih kojima je ova signalizacija neophodna. Takođe slabovide osobe osjećaju se diskriminisano i u bankama, gdje često treba da se čeka broj, a onda po broju treba da odete na određeni šalter, što je takođe veoma problematično.
U današnjem svijetu dostojanstven život je praktično nezamisliv bez prava na slobodno kretanje. Da bi se ovo osnovno ljudsko pravo ostvarilo neophodno je prije svega obezbijediti pristupačnost saobraćaja osobama sa invaliditetom.
U Crnoj Gori, od ukupnog broja stanovnika, 11% (68.064) osoba ima smetnje pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti zbog dugotrajne bolesti, invaliditeta ili starosti, pokazali su podaci sa Popisa 2011. godine. Prema podacima, 5% crnogorske populacije ima problem sa kretanjem, 2% sa vidom iako koristi naočare i sočiva.