U zemlji gdje se svakodnevno vodi borba za bolji standard, gdje se raspravlja o markama telefona, patika, o odmoru na egzotičnim destinacijama – postoji jedna baka koja ne traži ništa osim osnovnog dostojanstva.
U sred šume, daleko od svijeta, na vrhu brda iznad sela Potrk, 83-godišnja Olga Drljević živi sama, u trošnoj baraci koju je davno ostavio neko kome je služila samo za ispašu stoke. Nema struje. Nema vode. Nema kupatila. Nema čak ni prozore – samo polomljena stakla prekrivena kesama da manje duva.
„Ova kuća je bila ljetna koliba Grdinića, za ispraćaj sa stokom. Ja nijesam imala kud drugo. Kud ću?“
Dok god može, ne žali se i ne kuka. Sama sije krompir i luk, bere pečurke, čuva dvije koze i jedno prase – koliko može da izdrži.
„Ne jedem mnogo, nego po malo. Ne pijem, ne pušim, bez po jednu izjutra uz kafu, ne odgovara mi.“
Njeno društvo su zvuk vjetra, noćni šumovi i samoća. Kad padne noć, strah se uvuče kroz tanke daske barake.
„Uveče su me strašili, lupali mi na vrata, meni je bilo teško. Više nije.“
Ali ona nema gdje drugo. Odbila je starački dom.
„Ne bih u dom nikako! Stvarno ne bih. Volija bih samoubistvo nego da idem tamo. Šta će mi to?! Volim da sam ovdje, dokle god mogu.“
A može li zaista još dugo?
Ne traži luksuz, ne traži mnogo – samo da preživi dostojanstveno!
Baka Olga nije gladna – ali život nije samo hrana.
Zamislite život bez vode, bez toaleta, bez mogućnosti da rashladite hranu ljeti ili da se ugrijete zimi.
„Najgore mi je ljeti za hranu. Gdje god stavim, sunce sagori, nemam frižidera. Mlijeko mi provri za minut.“
Ono što joj treba nije skupo – mala, skromna kuća sa krevetom koji nije hladan, sa strujom da upali svjetlo noću i sa vodom da ne mora danima da je nosi u bidonima.
Komšija pomaže koliko može – ali ne može sam!
U ovoj priči postoji jedan heroj, komšija Rašo Stožinić. Godinama joj pomaže, donosi hranu, cijepa drva, brine da ne bude sasvim zaboravljena.
„Fin mi je ovaj komšija. A posebno ženu što ima, takve žene u Crnoj Gori nema. Bila sam bolesna, ona po šest puta na dan dođe da vidi šta radim. To nema niđe!“
Ali on sam ne može sagraditi kuću.
�� Crkavica po crkavica – sagradimo Olgi dom!
Ako svako od nas da po malo, možemo baki Olgi napraviti toplu, sigurnu kućicu, da ne strahuje, da ne brine hoće li joj vjetar odnijeti krov, da ne zavisi od toga hoće li joj miševi i lisice provaliti u skladište hrane.
Ja sam donirao 100 eura. Koliko ćeš donirati ti?
�� UPLATE IZ CRNE GORE:
�� Žiro račun: 520-15294-74
�� Svrha uplate: Crkavica za Olgu
�� UPLATE IZ INOSTRANSTVA:
�� SWIFT/BIC kod: HBBAMEPGXXX (Hipotekarna banka, Podgorica, Montenegro)
�� IBAN: ME25520042000000064711 (NVO Multimedijal Montenegro)
�� Više informacija na: www.crkavica.me
�� Ne okrećimo glavu – pomozimo!
Nekome je sto eura večera u restoranu, a nekome siguran krov nad glavom.
Pokažimo da smo ljudi, da imamo srce i da ne okrećemo glavu. Pomozimo baki Olgi dok je još uvijek tu – dok još može da vidi da nije zaboravljena! ��