Arijan Demić je sa samo 16 godina počeo da uzgaja maline, sa 18 otvorio farmu ovaca, pomaže majki u butiku i uspješno studira
Ko hoće da radi može dobro da živi u Bijelom Polju, ali i na sjeveru
Svako jutro je ustajao u šest, završavao posao oko ovaca i jagnjadi, putovao autobusom do Berana gdje je učio školu, a po završetku časova odmah odlazio nazad da završi obaveze i uči
Sa svega 16 godina, u želji da zaradi za džeparac, Arijan Demić (22) iz Bijelog Polja počeo je sa uzgojem malina. Nakon par godina, razočaran problemima sa otkupom, odlučio je da u rodnom selu Bijedići otvori farmu ovaca. I nije se pokajao, jer je posao odlično krenuo, da je čak morao i da smanji broj grla.
“Sa 15 godina sam intenzivno pomagao porodici u svim poslovima koji se tiču poljoprivrede. Kako je vrijeme odmicalo više sam se uključivao u radove i sa 16 godina odlučio da zasadim maline kako bih imao za džeparac, ali i pomogao porodici. Zasadio sam oko 2.000 struka. Veliku podršku mi je dala majka i u slobodno vrijeme mi pomagala, ali sam najveći teret snosio sam. Otkup je prve godine bio zadovoljavajući, ali su kasnije nastali problemi sa otkupljivačima i samim tim se smanjila želja i interesovanje. Smanjio sam broj struka na oko 1.200. Razočaran time, u međuvremenu sam došao na ideju da otvorim farmu ovaca. Sa 18 godina sam kupio 20 ovaca, sa namjerom da se bavim prodajom jagnjadi. Posao se razvijao i došao sam za dvije godine do cifre od 150 ovaca i jagnjadi”, kaže Arijan Demić.
Trenutno ih ima oko 50.
“Smanjio sam broj zbog nedostatka pašnjaka. Podršku mi daje porodica i zajedno radimo oko njih”, priča Arijan.
Do svega toga je došao svojim radom i ulaganjima, jer nije imao nikakvih subvencija.
“Zarada je u početku bila mala, ali mi je kao srednjoškolcu to bilo dovoljno. Kada sam došao do stada od 150 ovaca zarada je bila veća, ali su, istovremeno, porasli i problemi. Plasiranje jagnjadi na tržište je išlo veoma dobro, a najviše smo prodavali kod kuće, jer su ljudi dolazili da kupe domaće za sebe. Nakon toliko godina stekli smo stalne mušterije, tako da nemam problem sa prodajom”, priča on.
Istovremeno, svakog dana je putovao do Berana, gdje je učio Srednju medicinsku školu.
“Ustajao sam prije šest sati, završavao obaveze oko ovaca i putovao autobusom u Berane. Nakon časova se nisam zadržavao sa društvom već sam se odmah vraćao da završim obaveze i učim”, prisjeća se Arijan.
Pored svega toga, po završetku srednje škole intenzivnije je počeo i da pomaže majki koja ima butik u centru Bijelog Polja, za koji već godinu dana nabavlja robu.
Nakon završene srednje škole upisao je Fakultet za politehniku na UDG, treća je godina, a svaki slobodan dan koristi da dođe u Bijelo Polje i radi.
“Zadovoljan sam svim što sam postigao. To je rezultat mog rada, ideja i angažovanja. Ne namjeravam da odem iz Bijelog Polja i smatram da ko hoće da radi može dobro da živi u Bijelom Polju, ali i na sjeveru”, kaže ovaj mladi momak.